Pablo Picasso

Njegova je darovitost bila izuzetna od najranijeg djetinjstva. Njegova prva riječ bila je "piz", skraćeno od lápiz (što je španjolska riječ za olovku). Kada se rodio nije mogao disati, pa mu je dim cigarete bio upuhan u nos.

Nakon što je,igrom slučaja, dovršio očevu sliku golubova, otac mu je predao sve svoje kistove, boje i palete i nikada više nije slikao iz razloga što je slika bila zadivljujuće lijepa.

U Barceloni, gdje je pohađao školu, kao i u Madridu gdje je bio svakodnevni posjetitelj muzeja Prado, ispitivao je sve u vezi sa slikarstvom, a sanjao je i o Parizu, kamo napokon stiže u listopadu 1900. godine.

U povijesti slikarstva malo je “državnih udara” koji se smionošću i odjekom mogu mjeriti s onim što ga je Pablo Picasso ostvario 1907. godine, kada je svojim zapanjenim prijateljima pokazao “Gospođice iz Avignona", sliku na kojoj je svijet predočio kao u razbijenu zrcalu. Picasso je bio pokretač i inspirator slikarskih smjerova kao što su kubizam i sugestivni ekspresionizam koji predstavljaju pravi revolucionarni obrat u modernoj likovnoj umjetnosti.

Ženio se dva puta i imao je mnogo ljubavnica. Imao je četvero djece. Posljednje dijete, Paloma, bila je rođena kada je on imao 68 godina.

Picasso je napravio preko 6,000 slika, skulptura i crteža. Njegove slike danas vrijede milijune. Umro je 1973. kada mu je otkazalo srce za vrijeme napada gripe.

Njegov golemi opus obuhvaća više stvaralačkih faza: "modru", "ružičastu", "kubističku" , zatim "klasičnu", "nadrealisitčku" i "ekspresionističku". Gotovo da nema likovnog područja u kojem Picasso nije izrazio svoj umjetnički kreativni genij. Bavio se slikarstvom na platnu i na zidu, skulpturom, grafikom i keramikom, izrađivao kolaže i plakate i u svemu tome bio velik. Zakleo se da se neće vratiti u domovinu Španjolsku sve dok je na vlasti Francov režim. Svoje se zakletve i pridržavao, tako da je sve do smrti, 8. travnja 1973. godine, živio u Francuskoj.

Picasso je znao izrađivati scenografiju za Djagiljev Ruski balet. Poznavao je i francuskog skladatelja Erika Satieja za čije je (neke) balete napravio scenografije.


Preuzeto sa wikipedie