Velikodušnost...

Velikodušnost je plod duše, a ne uma ili nečeg drugog.Škrtost je plod uma.Kad hranimo svoju dušu, ona postaje
velika, a mi postajemo velikodušni.Prema tome, razviti velikodušnost podrazumijeva rad na duši a ne intelektu, prije svega njegovanje duše.
Velikodušnost je izbor.

Velikodušnost se izražava kroz milosrđe, širokogrudnost, darežljivost, nesebičnost, plemenitost, altruizam, dobročinstvo, ljubaznost, suosjećanje, ljubav, empatiju, zahvalnost…
Velikodušnost je velikodušnost samo onda kad je prirodna, bez predumišljaja i bez očekivanja:

Ako smo velikodušni jer očekujemo nešto zauzvrat onda to nije velikodušnost nego proračunatost.
Ako smo velikodušni samo prema svojima onda to nije širokogrudnost nego uskogrudnost.
Ako smo velikodušni samo prema drugima onda to nije velikodušnost nego samopromocija, praviti se važan.
Ako smo velikodušni samo ponekad onda to nije velikodušnost nego grižnja savjesti ili površnost.
Ako dajemo zbog osjećaja obveze onda to nije istinska velikodušnost nego savjesnost .
“Ruka koja daje, uvijek je iznad ruke koja prima.” – iz Kalevale
Velikodušni ljudi misle velike misli zato jer su velikodušni, a nisu velikodušni jer imaju velike misli.
Velike misli su posljedica velikodušnosti a ne uzrok.
Velikodušni ljudi daju velikodušno, ali i primaju velikodušno.
Darežljivi su hrabri jer se ne boje puno dati, budući da znaju da ima puno više tamo odakle je to došlo.
U svakome od nas je istovremeno i velikodušnost i malodušnost, široko i usko srce.moc maste

Uzroci velikodušnosti:

Optimizam
Odvažnost
Poznavanje kosmičkih i prirodnih zakona
Skromnost
Poniznost
Ljubav prema drugima
Nesebičnost
Što dobivamo kad smo velikodušni:

Po principu što sijemo to i žanjemo, onaj koji daje biće mu dato (višestruko)

“Tajna prosperiteta je da imamo zato što dajemo. Bogati ne daju zato što imaju, nego imaju zato što daju.”
- Talidari
Osjećaj uzvišenosti, topline, radosti, uzbuđenje, pozitivnost
Čuva srce zdravim
Hrani dušu
Um neograničen za velike misli i dijela

Milost

Kako bismo postigli blagostanje i imetak možemo kao Njemci ili Japanci teško raditi od jutra do mraka, ili možemo kao mnogi Amerikanci, koji znaju tajnu prosperiteta, velikodušno davati dobrotvornim organizacijama, udruženjima, crkvi ili onima kojima je to potrebno u našoj okolini. Oni daju barem desetinu svaki mjesec onoga što i sami žele svaki mjesec primati. Nije ni čudo da nacija koja daje najviše donacija na svijetu je i najbogatija nacija na svijetu. Oni koji ne shvaćaju misle da daju zato što imaju, no tajna prosperiteta je da imamo zato što dajemo, a ne da dajemo zato što (ili tek kad) imamo.
Naravno, za postizanje blagostanja nije dovoljna samo velikodušnost, nego još nekoliko drugih faktora

Šta nas sprečava biti velikodušnima:

Strah od neimaštine, da nećemo imati dovoljno – proizlazi iz neznanja da davanjem ne gubimo nego dobivamo. Kao što svijeća ne gubi svoj sjaj ako pali drugu svijeću, tako ni mi ne gubimo ništa svoje ako dajemo. Život nam uvijek vraća ono što dajemo. Dobivamo samo ono što dajemo, kao što žanjemo samo ono što sijemo. Prema tome, strah od gubitka sprečava dobitke i time je neopravdan.

Neznanje – nepoznavanje prirodnih zakona kao što je zakon uzroka i posljedica, tj. “što sijemo to i žanjemo” – ako dajemo, biće nam dano (i deseterostruko), zakon reciprociteta, polatiteta i magnetičnosti/privlačnosti.
- Neimaština nije posljedica velikodušnosti nego malodušnosti.
- Ako ti nevelikodušnost nije donijela imaštinu, onda ti ni velikodušnost neće donjeti neimaštinu.

Sumnja da se isplati biti velikodušan – pogrešna interpretacija.
Poznaješ velikodušne osobe koji prema tvojim mjerilima ne ubiraju plodove svoje velikodušnosti? Plodonosan život zavisi o više faktora a ne samo o velikodušnosti. Ako neko ne živi u blagostanju, treba to pripisati manama, a ne vrlinama (kao što je velikodušnost). Nije dovoljno biti velikodušan. Ako usto dajemo oduška nekim manama, onda nije ni čudo da ispaštamo.
Nije dovoljno davati, već je potrebno davati s ljubavlju. Tek onda se to zove velikodušnost. Velikodušni su oni koji rado daju bez očekivanja, koji pomažu bez primisli. Čim pružamo s gorčinom i s očekivanjem to nikako nije velikodušnost. Majka Tereza je to ovako rekla: “Nije toliko stvar u tome koliko dajemo, nego s koliko ljubavi dajemo.”

Moguće je da ponekad pogrešno protumačimo tuđu (ili svoju) velikodušnost koja u mnogim slučajevima nije ono čime se pokazuje, nego više gest samopromocije, proračunatosti, grižnje savjesti, nepromišljenosti i sl. Nerado pozajmnjivanje novca nije velikodušnost, nego više nepromišljenost koja nam se zato obija o glavu. Pozajmnjivanje nije isto što i davanje. Tajna prosperiteta nije u pozajmnjivanju, nego u davanju (s ljubavlju, a ne zato što se mora, niti zato što se to od nas očekuje, ni zato što to piše u Bibliji) – onima koji su u lošijoj situaciji nego mi, a ne onima koji nas žele iskoristiti za finansiranje svojih potreba za luksuzom. Glupost nije velikodušnost.

Oni koji nerado pozajmnjuju (a ne daju) i poslije utjeravaju te novce i osjećaju pritom gorčinu nisu velikodušni. (Da je tako onda bismo rekli da su banke velikodušne jer i one pozajmnjuju novce) Takvi ljudi zbog svoje gorčine, nemira i ostalih negativnih osjećaja normalno da stradavaju, ne zato što su kako oni misle velikodušni nego zato što su puni negativnih emocija jer im drugi nisu vratili novce. Time gube san, mir, zdravlje, dobre odnose s drugima, što se onda normalno prelijeva i na propadanje na financijskom planu.
Osim toga, moguće je da ponekad pogrešno protumačimo i rezultate velikodušnosti. Ako smo bili prema nekome velikodušni a ta osoba nam ne uzvraća istom mjerom (milo-za-drago mjerni alati), to ne znači da ne ubiramo plodove svoje velikodušnosti, jer nam se velikodušnost u većini slučajeva ne vraća iz istog izvora, nego u raznim drugim oblicima.

Sumnja da će naše darovanje biti krivo protumačeno

Sumnja da će naš dar (pogotovo ako je novčani) biti pogrešno potrošen – umjesto u namjerene svrhe završiti u privatnim džepovima – čak i da je tako učinili smo dobro djelo toj osobi. Ponekad ono što mi mislimo da je dobra svrha ne mora biti najbolja. Tvoj poklon je poklon bez obzira kome je dodijeljen, a tvoja darežljivost je plemenita samo onda kad nije popraćena sumnjičavosti, strahovima, ograničenim razmišljanjem… Važno je znati da dajemo ne zbog drugih nego zbog sebe, jer davanjem zauzvrat višestruko dobijamo. Zato nije bitno što primalac poklona čini s našim darom.
Iluzija odvojenosti – darovanjem mnogi misle da mi gubimo dok drugi dobijaju, ne uviđajući da kad darujemo drugima u stvari darujemo sebe jer na globalnom planu ne postoje oni i mi, ne postoji odvojenost. Svi smo povezani u jedno bistvo. To često osjećamo tek kad udare katastrofe, kad se zajedno nađemo usred neke nevolje, nekog rata, nekog potresa i slično. Tad shvaćamo zajedništvo, jedinstvo, i spremni smo jedni drugima više pomoći nego inače. Da li je potrebna katastrofa da to uvidiš? Da uvidiš da su drugi dio tebe i da izražavanjem velikodušnosti prema drugima izražavaš velikodušnost prema sebi!
Ne želimo se osjećati iskorištenima, pa ne dajemo koliko bismo mogli. Kad shvatimo da su drugi ljudi dio nas samih i da izražavanjem velikodušnosti prema drugima izražavamo velikodušnost prema sebi, onda nema ko koga iskorištavati.

Što nas čeka ako nismo velikodušni:

Ako ne usvojimo vrlinu velikodušnosti prijete nam razne opasnosti:

Naša energija se ograničava, pa tako i naše mogućnosti i iskustvo
Blokira se naš potencijal – kad blokiramo davanje, blokiramo i primanje
Škrti ljudi privlače škrte, sebični sebične – dokle god ne prevladamo ove demone uvijek ćemo ponovo susretati njihova dijela kako u sebi tako i u drugima
Svi oni koji imaju, a ne daju desetinu svoga onima koji nemaju ili su u nevolji (davati Bogu znači davati onima koji trebaju pomoć) će stradati bilo financijski ili nekako drugačije. No izuzetno je važno da se daje s ljubavlju, a ne zato što se mora. Inače nema smisla.

“Udareni ste prokletstvom jer me prikraćujete vi, sav narod! Donesite čitavu desetinu u riznicu da u mojoj kući bude hrane. Tada me iskušajte – govori Jahve nad Vojskama – neću li vam otvoriti ustave nebeske i neću li izliti na vas punom mjerom blagoslov, neću li zbog vas zaprijetit skakavcu da vam više ne kvari usjeva i da vam ne bude nerodna loza u polju – govori Jahve nad Vojskama. Svi će vas narodi tad držati sretnima, jer ćete biti zemlja blaženstva – govori Jahve nad Vojskama.”
- Stari Zavjet

“Jao vama, pismoznanci i fariseji! Licemjeri! Namirujete desetinu od metvice i kopra i kima, a propuštate najvažnije u Zakonu: pravednost, milosrđe, vjernost. Ovo je trebalo činiti, a ono ne propuštati. Slijepe vođe! Cijedite komarca, a gutate devu!”
- Matej 23:23

“Sve što štedim je izgubljeno, a sve što dajem to je moje.
Sve što sam dao još je sa mnom, a sve što sam sakupljao je nestalo, otišlo.”
- G.I. Gurdjieff

“Što više dijeliš, toga više imaš; što manje daješ manje i dobijaš.
Što više dijeliš to više i dobijaš.”
- Osho

“Nemojmo se zadovoljiti samo davanjem novca. Novac nije dovoljan, novac može biti primljen, ali oni trebaju vaša srca da ih ljubite. Zato, širite ljubav gdje god išli.”
- Majka Tereza

Biti velikodušan kao
Djeda Mraz

“Davati samoga sebe je bolje nego samo davati.”
- Majka Tereza

“Nisam baš sigurna kako će biti u raju, ali jedno sigurno znam. Kada umremo i dođe vrijeme da nam Gospod sudi, on nas NEĆE pitati koliko smo dobrih dijela učinili u svom životu, nego s koliko smo ih LJUBAVI učinili.”
- Majka Tereza

Kako razviti velikodušnost

Osvjesti i shvati da je velikodušnost najpreći put do blagostanja, jer u skladu s prirodnim i Božjim zakonima žanjemo ono što sijemo. Jedini način za trajno dobivanje je davanje. Zato slijedi ove prirodne zakone umjesto da ih kršiš sebičnošću, škrtošću, egoizmomi sl. Daruj bez razmišljanja i kalkulisanja – daruj svoje vrijeme, novac, poklone, pažnju, ljubav. Što više dajemo to više primamo.

Upoznaj se dobro s mogućim preprekama (lista je gore) i otkloni ih

Hrani svoju dušu kako ne bi bila potisnuta nego velika

Za one koji sebe zanemaruju i osjećaju bezvrednost, počni s velikodušnošću prema sebi – to ne podrazumijeva rastrošnost i egoističnost već odgovornost prema sebi, posebno prema svojoj duši
- nahrani dušu »

Zauzmi stav zahvalnosti – kad osvjestimo koliko bismo u stvari trebali biti zahvalni za i najmanje pojedinosti u životu, onda nam je lakše uzvratiti velikodušnošću – Čarobni štapić zahvalnost »

Otvori srce – gaji osjećaje suosjećaja i ljubavi
Daruj spontano ili promišljeno tako dugo dok to ne postane spontana navika pa sve dok ne postane karakterna crta. Daruj onima koji su ti pomogli transformisati život, ali daruj i onima koji ti nisu ništa dali. Ne budi proračunat(a) u davanju.

Poslužite se multimedijalnim izvorima koji prikazuju velikodušne primjere, jer je naučno dokazano da to podstiče velikodušno djelovanje
- gledajte takve emisije:
- pročitajte inspirativne priče:

Razlika između raja i pakla
Čovjek umire i odlazi na nebo.
Anđeli mu kažu: “Odvesćemo te u raj, ali prvo da ti pokažemo pakao.”
Odvedu ga na mjesto sa ogromnom posudom punom svakakve hrane. Oko posude okupile su se gladne i jadne osobe. Svaka od njih ima kašiku dugačku po tri metra. Hranu mogu dohvatiti, ali je, zbog dužine, ne mogu prinijeti ustima. I tako, ove patetične osobe gladuju pored izobilja hrane.
Zatim ga anđeli odvedoše u raj.
Na njegovo iznenađenje, ugleda istu scenu. Ponovno gigantska posuda sa hranom,
ponovno ljudi sa kašikama od tri metra. Samo što su ovi zadovoljni, sretni, nasmijani i zdravi.
“Zašto? U čemu je razlika da su ovi ljudi sretni i siti, a drugi gladuju?”, upitao je anđele.
“Pa zar ne vidiš?”, upitali su ga.
Kada je pažljivo pogledao primijetio je da svaka osoba hrani kašikom susjednu osobu.
“Ovdje ljudi hrane jedni druge. Oni su sretni i zadovoljni jer što su naučili jedni drugima davati.”

Kamen mudre žene
Mudra je žena na putu po brdima u potoku pronašla vrijedan kamen. Sljedećeg je dana susrela nekog putnika koji je bio gladan pa je mudra žena otvorila svoju torbu kako bi s njim podijelila hranu.
Gladni je putnik ugledao skupocjeni kamen u torbi mudre žene, svidio mu se pa je zamolio mudru ženu da mu ga da.
Ona je to učinila bez oklijevanja. Putnik je otišao, radostan što ga prati sreća.Znao je da je dragi kamen dovoljno vrijedan da mu pruži sigurnost za cijeli život.
Ali nakon nekoliko dana vratio se tražeći mudru ženu. Kad je našao, vratio joj je skupocjeni kamen rekavši:
- Razmislio sam, znam koliko je vrijedan ovaj dragi kamen, ali vraćam vam ga s nadom da ćete mi moći dati nešto jos vrijednije. Ako možete, dajte mi ono što vas je navelo da mi date ovaj vrijedan kamen.

“Dajte i dat će vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna daće se u krilo vaše jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti.”
- Isus (Luka 6:38)

Znaci velikodušnosti:

Plati ponekad cijeli račun kad si u kafiću ili restoranu s prijateljima.
Ostavi napojnicu
Umjesto da se cjenkaš za nižu cijenu, plati više, pogotovo ako vidiš da druga osoba ima manje od tebe
Daruj bez premišljanja kako će dar biti upotrebljen (Nevelikodušni ne daju propalicama koji prose jer misle da će novac potrošiti na alkohol, droge i slično)
Kad na tuđu velikodušnost ne gledaš kao na samopromociju (cinične primjedbe na zvanične donacije prominentnih osoba)
Prava velikodušnost je davanje s ljubavlju nepoznatima. Kad dajemo nekome u familiji, prijateljima i poznanicima onda su tu uvijek neke prikrivene primisli i očekivanja – daću mu jer je i on meni dao, ako mu dam, onda će i on meni dati kad mi bude trebalo… Tu se ne radi o velikodušnosti nego o promišljenosti ili kako se to već zvalo. S druge strane, kad dajemo nepoznatima, to su pravi znaci velikodušnosti, jer dajemo zato što volimo davati, a ne zato što očekujemo nešto zauzvrat.
Velikodušni ljudi daju 10% od svojih prihoda raznim udruženjima, humanitarnim organizacijama, bolnicama, sirotištima, crkvi i slično…

“Na kraju svake treće godine iznesi svu desetinu svoga prihoda od te godine i položi je na svoja vrata. Pa neka dođe levit – jer nema udjela ni baštine s tobom – došljak, sirota i udovica koji budu živjeli u tvom gradu i neka jedu i neka se nasite. Tako će te blagoslivljati Jahve, Bog tvoj, u svim poslovima što ih tvoja ruka preduzme.”
- Stari Zavjet
“Korist darežljivosti: Ta eno ko sije oskudno, oskudno će i žeti; a ko sije obilato, obilato će i žeti. Svako neka dade kako je srcem odlučio; ne sa žalošću ili na silu jer Bog ljubi vesela darivaoca. A Bog vas može obilato obdariti svakojakim darom da u svemu uvijek imate svega dovoljno za se i izobilno za svako dobro djelo – kao što je pisano: Rasipno dijeli, daje sirotinji, pravednost njegova ostaje dovijeka. A onaj koji pribavlja sjeme sijaču i hljeb za jelo, pribaviće i umnožiti sjeme vaše i povećati plodove pravednosti vaše. Tako ćete se u svemu obogatiti za svakovrsnu darežljivost koja se, našim posredovanjem, izvija u zahvalnicu Bogu.”
- 2 Kor 9,6-11

Darovanje

Uvedite u porodicu tradiciju poklanjanja na određene dane (kao što je rođendan i Božić) nečeg što inače ne biste poklonili ali zbog svečane prilike to ipak učinite:

Nekomercijalni pokloni:

Oprost
Pohvale – pohvalnica
Vrijeme – volonterstvo »
Ljubav
Radost
Pažnja

Dobrotvorni pokloni

Siromašnim osobama koje poznajete
Za potrebite, koji su najteže pogođeni neimaštinom
Humanitarnim organizacijama
Udruženjima čije aktivnosti podržavate -
Uključite se u neku dobrotvornu akciju

DJEVOJČICA I DIJAMANTI

Bilo je to davno. Na zemlji je nastala velika suša: potoci, rijeke i bunari presušili su; cvijeće, trava i drveće osušilo se. Od žeđi su ljudi umirali i životinje krepavale.
Tada je jedne noći neka djevojčica s vrčem u ruci pošla od kuće tražiti vodu za bolesnu majku. Umorna je legla na travu i zaspala. Kada se probudila i posegla za vrčem nije mogla vjerovati svojim očima. Vrč je, naime, bio pun svježe čiste vode. Djevojčica se obradovala i htjela napiti, ali joj pade na pamet da možda ne bi za majku ostalo dovoljno i potrčala je s vodom kući. Tako se žurila da nije ni primjetila malog psića pred svojim nogama. Spotakla se i iz ruke ispustila vrč s vodom.
Psić je tužno zacvilio. Djevojčica pruži ruku za vrčem. Mislila je da se voda prolila. Ali, ne! Vrč je na podu stajao uspravno i nije se ni kap vode prosula. Tada djevojčica ulije u praznu ruku malo vode, a psić to obliže i opet je bio veseo. Djevojčica ponovno posegne za vrčem, ali gle: više nije bio vrč od drveta već od srebra.
Tada djevojčica otrča s vodom kući i pruži majci vrč s vodom. Majka je rekla: “Ja i onako moram umrijeti, pij radije ti vodu!” I pruži kćerkici vrč. Istog se trena vrč pretvori u zlatni. Djevojčica nije više mogla odoljeti i htjela je vrč staviti na svoja usta, kadli neki putnik stupi u sobu i zamili za gutljaj vode. Djevojčica umjesto vode proguta slinu i vrč pruži putniku. Na to se iznenada na vrču pojavi sedam velikih dijamanata, a iz svakog je curio veliki mlaz svježe i čiste vode.

Preuzeto sa :Zivotna škola

Čovjek je molio Boga da mu pokaže kako izgleda raj . . . a kako pakao.


Dugo je trebalo vremena da mu se Bog smiluje.Odveden je pred dvoja identična vrata koja nisu imala ama baš nikakve razlike.
Tu mu je rečeno da su lijeva vrata ulazak u pakao . . . a sa desne strane su se nalazila vrata koja vode u raj.
Kada je čovjek prišao lijevim vratima . . . ona su se polako otvorila.Ušao je unutra i njegovom iznenađenju nije bilo kraja.
Velika beskrajna prostorija prepuna ljudi.Svi su sjedili i razgovarali a ispred njih su bili veliki stolovi krcati hranom.
Svakojakih đakonija i raznoraznih poslastica koje postoje na zemlji.Sva moguća jela i pića od kojih mu pođe voda na usta i počeše rasti zazubice.
Hmmm . . . divio se čovjek božanstvenom prizoru za oči.Međutim u svemu tome jedna mu stvar nije bila jasna.
Svi ljudi koji su sjedili za stolovima su imali na rukama pričvršćene velike drvene kašike koje su bile dugačke oko metar ipo i nisu ih mogli skinuti sa ruku.
Strašno su se mučili ti ljudi pokušavajući da jedu . . . ali nikako im to nije polazilo za rukom.
Kako god su pokušavali da prinesu kašiku sa hranom ustima . . . nisu mogli.I tako u vječnost . . .

Kada su mu se otvorila desna vrata . . . pred njim se ukazao isti prizor.Beskrajna prostorija prepuna ljudi.Svi su sjedili i razgovarali oko velikih stolova prepunih hrane i pića od kojih čovjeku ponovo pođe voda na usta i zazubice narastoše.
Ovaj put su stolovi bili mnogo bogatiji sa mnogo više raznolike hrane pića i poslastica svih ovozemaljskih blagodeti.
Ponovo se čovjek još više divio ovom prizoru i posmatrao ih.
Ljudi su imali na rukama velike drvene kašike dugačke metar ipo.Tiho su nešto razgovarali smijali se i hranili jedni druge . . . i tako u vječnost . . .

Filozofi i umjetnici su ponekad,lajtmotiv i vodilja . . . ljudskog saznanja.
Ali . . . isti ti filozofi,najumniji filozofi srednjeg vijeka,decenijama su se zabavljali raspravljajući . . . koliko anđela moze da stane,na vrh igle.
Kada je došao veliki naučni napredak i pojavila se jedna,vrlo solidna grana nauke,kao što je neurofiziologija,postavilo se pitanje: gdje je ljudska dusa, da li postoji ljudska duša i u kičmi. Prvo se vjerovalo da je u stomaku.Pa je na Zapadu otišla u srce, a na Istoku u jetru(zato mi kazemo "Srce moje").Na Istoku se kaže "Jetro moja".
Ona je ipak putovala i došla je u mozak,pa je iz mozga otišla u moždanu koru.Tu je ona bila više desetina godina,pa je tada otišla u hipotalamus.Danas je,iz hipotalamusa otišla u retikularnu formaciju.
I taman . . . kada su neurofiziolozi svijeta utvrdili,da duše nema u kičmenoj moždini,za vrlo kratko vrijeme(pošto je otišla u retikularnu formaciju,a retikularna formacija ide u kičmenu moždinu),ispalo je . . . da duša postoji i u kičmenoj moždini. Sva su ova mjesta bila,decenijama ozbiljno shvatana.Pojedinci su za svoja tumačenja dobijali Nobelovu nagradu ,a ipak . . . duša se nalazi,u svakoj ćeliji,i to . . . više ili manje!
Sva današnja saznanja,sve današnje pseudoistine,sva današnja mišljenja,sva današnja "sigurna" znanja, . . . sigurna vjerovanja,sve je to . . . poprilično sumnjivo!
Ono što je mudrost na ovom svijetu je zapravo . . . ludost pred Bogom.Zbog toga neke stvari ljudski um,još uvijek nije spreman da razumije,shvati a kamoli prihvati,a znamo da čovjek neće riječi . . . Božije (Hristove) . . . da razumije,pa me uopšte i ne iznenađuje, da ne prihvata ni ljudske ideje.U tom kontekstu i slušam sav ovaj lutajući svijet.
Samo jedna stranica Biblije . . . zahtijeva da se svi ljudi ove planete,zamisle nad njom i shvate da to zapravo ipak nisu u stanju.To nije ni bitno.Najvažnije su deset zapovijesti a ko je to pisao,sasvim je sporedna stvar.To je oduzimanje energije u pogrešnom pravcu sa nebitnim stvarima.